„MOJA PRIČA“: ŽIVOT POSVEĆEN FIZICI, MLADIMA I HIGGS BOZONU

1

Najuspešniji Jagodinac današnjeg doba sasvim sigurno je dr Petar Adžić, vođa srpskog tima u Evropskoj organizaciji za nuklearna istraživanja, CERN(Conseil Européen pour la Recherche Nucléaire). On je redovni profesor na Fizičkom fakultetu u Beogradu, naučnik koji zbog svoje skromnosti, na prvom mestu, ne voli da daje intervjue i da se pojavljuje u medijima. Infocentrala je uspela u tome…

4

Kada pomislite na ,,naučnika par excellence“ prvo što vam padne na pamet je da se radi o čoveku koji izgleda ,,naučnički“ nosi naočare sa velikom dioptrijom, nezainteresovanim je za svet oko sebe, po malo čudak…međutim, kada sam prvi put videla dr Petra Adžića ugledala sam gospodstvo, manir, stil. Više je podsećao na jednog Engleza, možda Švajcarca…slabo na Srbina, a tek na Pomoravca Jagodinca!

-Postojale su dve familije Adžića, moja ne pripada familiji poznatog Sretena Adžića, osnivača Učiteljske škole. Međutim, moji roditelji su došli u Jagodinu 1947. godine. Otac mi je bio profesor, direktor Gimnazije a brat sudija Opštinskog i Okružnog suda, stari Jagodinci to odlično znaju. Na moju žalost, niko do njih više ni živ, a ostavili su mi stan preko puta Gimnazije u zgradama Moravskog stila. Moja supruga Suzana insistira na dolascima, a meni zaista predstavlja zadovoljstvo da pobegnem u mir i sklad Jagodine. Jagodina se menja, uređenija je, lepša. Prvi čovek političke Jagodine radi dobro svoj posao, možda se malo previše reklamira za moj ukus, ali zaslužuje pohvale za aktivnosti i trud. Ključ njegovog uspeha je što je ostao ovde Jagodini posmatra taj grad kao svoje dvorište, za razliku od njegovih prethodnika čije su ambicije bile isključivo političke prirode-odlazak na više funkcije u Beograd.

Dr Adžić je završio OŠ ,,Boško Đuričić“, a zatim i jagodinsku Gimnaziju koja je u to vreme bila klasična.

– Ovog trenutka bih se setio nekih naših profesora, na primer, pokojnog Svetislava Stanića, profesora matematike, Jakova Giljuma, profesora fizike,….i danas se družim sa prijateljema iz školskih dana, na primer, moj najbolji drug sa kojim se družim još iz jagodinskog zabavišta je Slaviša Tošanić. Sa njim sam stalno u kontaktu. Jedan od mojih prijatelja je i Miloš Lukić sa kojim sam se upoznao preko moje supruge Suzane, koja je Ćupričanka rodom, ali više Jagodinka, jer obožava ovaj grad. Ona pomaže svesrdno ljudima iz ovog kraja kad god može, međutim kada je njoj trebalo da se pomogne, Miloš je bio jedan od retkih koji je to učinio odmah. Tako smo postali i ostali prijatelji…

2

 

RADOST ZBOG ULASKA U SUPER LIGU

Dr Petar Adžić kaže da voli sport i da prati fudbalske utakmice FK Jagodina. Kaže da mu je drago i što je košarka u Jagoidini napredovala.

,,Drago mi je da je Jagodina u Super ligi. Voleo bih da stadion bude još bolje uređenjen, mada je i sada za svaku pohvalu. Uvek navijam za jagodinske klubove. Ja sam uvek bio navijač Crvene Zvezde i posebno za nju navijam protiv Partizana, ali se prilično sekiram kad naši klubovi gube u međunarodnim utakmicama. Od kada je Srbija postala samostalna država, zaista ne pravim razliku među našim klubovima. Kad sam u prilici, rado odem na Gradski stadion u Jagodini i pogledam utakmicu Jagodine.

 

Dr Adžić kaže da je odrastanje u Jagodini bilo lepo i bogato. Vreme je bilo bezbrižnije, deca su se bavila sportom i mnogo više i kvalitetnije družila.

– Obrazovanje koje se dobija u Klasičnoj gimnaziji kakvu sam ja pohađao, nije isto kao obrazovanje iz Matematičke gimnazije. Kad sam otišao na studije, ušao sam u jedno društvo ,,olimpijaca“ i Vukovaca sa kojima smo se mi iz klasičnih gimnazija izjednačili tek na trećoj godini studija. Možda su u to vreme profesori bili bolji nego danas. Moj otac je sebe smatrao Jagodincem i znam da ga i danas pamte stari Jagodinci… prisećajući se njega i njegovih kolega, mislim da su tadašnji predavači bili ozbiljniji, temeljniji i bolji nego danas, priča dr Adžić.

Postdiplomske (magistarske) studije završio je u Kanadi, gde je uradio i doktorsku disertaciju koju je kasnije odbranio na Prirodnomatematičkom fakultetu u Beogradu. Vratio se u svoju matičnu instituciju, u INN “Vinča” krajem 1984. godine. Poddoktorsku specijalizaciju radio je u Belgiji, Nemačkoj, Ženevi gde uporedo sa Beogradom, živi i danas.

-Od početka sam bio opredeljen za oblast nuklearne fizike, ali da bi se došlo do toga mora da se završi ceo fakulte, jer predmet nuklearna fizika dolazi u poslednjoj, četvrtoj godini. Iako sam, bio jedan od najstarijih postdiplomaca u Kanadi, kada sam se vratio u Srbiju, bio sam drugi najmlađi doktor u Laboratoriji za fiziku INN “Vinča”. Dakle, kod nas je još uvek veliki problem da studenti doktoriraju pre 30. godine, posebno u egzaktnim naukama, što dovoljno govori o neadekvatnom školskom sistemu. Jedan od poslednjih koji je tome uspeo, možda je interesantno da to napomenemo baš ovom prilikom, je upravo naš Jagodinac, Miloš Đorđević. Kao talentovanog dečaka i kasnije dobrog studenta, zaposio sam ga u svom istraživačkom timu, a kasnije ga uzeoi za svog asistenta na fakultetu. On je trenutno na postdoktorskoj specijalizaciji u CERN-u, priča dr Adžić.

Sredinom devedestih dr Adžić je osnovao istraživački tim koji se bavi fizikom čestica. Grupa se uglavnom sastoji od postdipomaca i mladih doktora koji čine udarnu snagu grupe. Adžićeva grupa uključuje saradnike iz INN “Vinča” i sa Fizičkog fakulteta. Oni su svi opredeljeni da se bave istraživanjima u CERN-u i da ostanu vezani za svoje matične institucije, odnosno da ostanu u Srbiji.

– Interesantan slučaj se desio sa jednim od mojih najboljih saradnika pre desetak godina.On nije završio doktorat samo zato što mu je holandska banka ponudila izvanredne finansijske uslove za trajno zaposlenje u Holandiji. On takvu ponudu jednostavno nije mogao da odbije. Dobili su školovanog i izvanrednog saradnika. Pokušao sam da razgovaram sa direktorom te velike naučne institucije u Holandiji gde je on radio doktorat, da vidimo da li možemo da ga bar oživimo i da doktorat završi. Svi su se složili da mu se dozvoli da završi doktorat, ali kada sam sa njim razgovarao, shvatio sam da od toga nema ništa i da on nije više u stanju da se ozbiljno posveti doktortatu. Kako mi je rečeno, on je tamo kupio kuću, dobro zarađuje i u potpunosti je sredio život . Tako je zauvek otišao jedan od mojih najškolovanijih saradnika. Iz razgovora sa kolegama iz inostrantsva saznao sam da to nije redak slučaj i da evropske i svetske banke zaista često uzimaju naše saradnike, nudeći im ogromne sume novca za zaposlenje i ja ne vidim kako bismo mogli da se izborimo sa tim problemom. Bojim se da sa postojećim ulaganjem u nauku i brigom za mlade ljude, dolazi još gore vreme!

5

CERN-MESTO SVETSKE NAUČNE ELITE

U CERN-u naša država ima obaveze, da plaća članarinu što naučnici, iako ne vide ni cent od toga, pozdravljaju jer je to dobro za državu. Druga je što svaki međunarodni eksperiment zahteva kontribuciju u budžetu od date države. Treći je finansijska podrška naučnicima za pokrivanje troškove puta i boravka, a to srpski naučnici gotovo i ne dobijaju.

 

Poznati srpski fizičar poručuje državi da je neophodno uspostaviti finansiranje bar na ”jedan odsto iz budžeta za nauku“. Prema Lisabonskom sporazumu, sve države EU moraju da nastoje da izdvajaju 3% iz budžeta za nauku.

-Minimum je jedan posto za nas u Srbiji da bi mogli da razmišljamo o nekim reformama u nauci! Verovatno da ni to nije dovoljno za prave reforme, ali je svakako bolje od 0.3% koliko je danas. Uvek je bilo problema i mi smo svesni da moramo da delimo sudbinu svih građana, ali ako država podržava jedan takav međunardoni project kao što je rad naučnika u CERN-u, onda mora znatno da se popravi naš status. Nemamo iluzija da ćemo ikada dostići bar i pribižne uslove koje imaju naše kolege iz drugih država i da ćemo u tom pogledu biti ravnopravni , ali smo zato u onom naučnom smiuslu potpuno ravnopravni. Dok god država ne shvati da je ulaganje u nauku ustvari ulaganje u budućnost, neće biti dobro, a mladi ljudi će u još većem broju odlaziti iz zemlje.

Članstvo u CERN-u se može tretirati kao članstvo u EU po naučnoj osnovi. Srbija je trenutno na poslednjem mestu po efikasnosti korišćenja članstva u CERN-u.

,,To znači da naše kompanije nisu adekvatno bilo zainteresovane da se izbore za neki posao na CERN-ovim projektima. Mi, fizičari pokušavao da pomognemo koliko god možemo, ali sunaši prioriteti ipak istraživanja. Evo, uskoro, u saradnji sa Ministarstvom nauke i Privrednom komorom organizujemo dolazak CERN-ovih eksperata 17. i 18. novembra kada će u Privrednoj komori oni da prezentuju predstavnicima naših kompanija u čemu bi ta saradnja mogla da se ogleda.

Iako decenijama vezan za Evropu i svet, dr Adžić je verovali ili ne, više evroskeptik nego evrofanatik. Dr Adžić se nada da će pre njegovog odlaska u penziju doživeti, kako kaže, da država izdvoji određenu sumu novca za podršku rada naučnika u CERN-u. Nekoliko vrhunskih naučnika, čak šestoro ili sedmoro, dobilo je Nobelovu nagradu za oblast koja je vezana za elementarne čestice poslednjih decenija. Sva ta velika otkrića vodila su kao ovom poslednjem, 2012. godine, registrovanju Higgs bozona. Na pitanje da li očekuje Nobela i sam, dr Adžić uz osmeh kaže:

,,Suviše je kasno za mene, a i nisam u takvoj poziciji, ali ko god da dobije takvo priznanje iz ove naše oblasti, bilo bi mi drago. Ogroman napor je uložen u otkriće Higgs bozona, oko 40 godina neprekidnog rada i oko 30 godina eksperimentalnog istraživanja. Samo eksperiment na kome mi radimo zajedno sa preko 3500 kolega iz celog sveta, je pripreman 20 godina! To su angažovanja koja se u životu rade jednom ili najviše, dva puta.

Dr Adžić kaže da su naučnici oženjeni naukom i da su retki oni koji uspevaju da usklade privatni i poslovni život.

,,Ja sam to uspeo dosta kasno. Biti naučnik, znači biti potpuno posvćen tom poslu, a moja supruga Sizana često zna da kaže ,,ti si oženjen fizikom“. Nije baš tako, ali je istina da je fizika moja velika ljubav i ono čemu sam posvetio život.

IMG_0271

PROŠLE GODINE-IZVANREDNA GENERACIJA STUDENATA KOJA JE OTIŠLA

Prema rečima dr Petra Adžića, prošle godine Fizički fakultet imao je izuzetnu generaciju studenata kakva se dugo nije pojavila. Većina njih je otišla ili se sprema da ode. Objektivno, nemamo uslova da zadržimo sve njih u Srbiji.

Na pomen fizike i nekog termina iz oblasti fizike, lice Petra Adžića je ,,zasvetlelo“. Tada postaje jasno zašto je naučnik – naučnik i zašto je veliki! Tada takođe postaje jasno šta znači posvetiti život jednoj ljubavi.

,,Najveći uspeh mog tima je taj što su dvojica naših mladih naučnika dirketno učestvovala u otkriću Higgs bozona. Njih dvojica su radila na analizi eksperimentalnih podataka i doprineli su potvrdi postojanja Higgs bozona. Ta čestica bila je prilični problem za fiziku jer u ovoj oblasti postoji nekoliko fundamentalnih pitanja koja moraju da se reše! Standardni model, vladajuća teorija u fizici čestica, važi do dve decimale, to je najpreciznija teorija koju imamo u fizici uopšte. Da li postoji neka nova fizika na energijama koje su više, a koje mi nismo dostigli, to mi ne znamo. Teorija je tu – da pokuša da predvidi to. Teorija je predvidela postojanje Higgs bozona kao jedne od čestica koja bi mogla da ukaže na mehanizam koji “dodeljuje” masu česticama. Jedno od fundamentalnih pitanja u fizici je poreklo mase. Kad se govori o mikrosvetu, postoje tri vrste interakcija (sila) u prirodi: elektromagnetska, slaba i nuklearna. Teorija predviđa da su te sile bile ujedinjene u jednu u trenutku nastanka univerzuma. Ono što mi radimo u fizici čestica može da se približno poistoveti sa upumpavanjem energije u malom prostoru, u laboratorijskim uslovima. Na taj način nastojimo da se približimo za još neki korak prapočetku univerzuma. Ogromnim detektorima koji predstavljaju najsloženije instrumente (sastavljene od preko 100 miliona delova) koje je ljudski um ikada osmislio, a čije se dimenzije upoređuju sa šestospratnim zgradama, nastojimo da uhvatimo skoro sve produkte interakcije nastalih pri sudaru dva snopa čestica visokih energija u samom centru detektora. Trenutno se nalazimo nekoliko hiljaditih delova od milijarditog dela sekunde, a to je na vremnskoj skali razvoja univerzuma još uvek daleko od samog njegovog nastanka. Sa još višim energijama koje ćemo u CERN-u ostvariti na proleće 2015., možda ćemo prići još malo bliže. Do pre dve godine u Standardnom modelu nam je nedostajala samo jedna čestica, Higgs bozon, a njenim registrovanjem još jednom je potvrdjena besprekorna preciznost ove teorije. Za tu savršenu teoriju dodeljeno je sedam ili osam Nobelovih nagrada, poslednja pre dve godine. I to zaslugom svih nas u CERN-u, jer smo u najsloženijim eksperimentima koji su do sada preduzeti u istoriji nauke, dokazali postojanje Higgs bozona. Otkriće Higgs bozona ima istorijski značaj i svakako je jedno od možda najvećih otkrića za 50 poslednjih godina!- kaže dr Petar Adžić, Jagodinac koji izaziva najiskrenije divljenje i na koji ovaj grad, okrug, zemlja itekako treba da budu ponosni.

tekst Anita Mitrović

(na naslovnoj fotografiji dr Petar Adžić i mladi jagodinski naučnik Miloš Đorđević)

RADMILO NE ZASLUŽUJE POŠTOVANJE

,,Ne želim da govorim o tome detaljnije, posebno zato što nije više među nama. O njemu nemam lepo mišljenje ni kao političaru ni kao čoveku, rekao je kratko dr Adžić.

3

NISAM JUGONOSTALGIČAR, NAPROTIV!

Na pitanje da li je Jugoslavija njegova omiljena zemlja, dr Adžić odlučno kaže ,,Ne“.

,,Srbija je moja omiljena zemlja. Mi smo u kući bili vaspitani da volimo Jugoslaviju dok su moji prijatelji iz drugih republika bili vaspitavani da vole svoje zemlje, Hrvatsku, Bosnu, Sloveniju…to je za mene bilo veliko razočarenje. Politička propaganda koju su u vreme rata sprovodile posebno kolege iz Hrvatske, ostavila je jedno ogorčenje kod mene. Nauka je iznad politike.

POSEBNA ZAHVALNOST MILOŠU

Ekipa Infocentrale duguje posebnu zahvalnost direktoru Doma zdravlja u Jagodini, Milošu Lukiću koji je pomogao da do ovog intervjua dođe.

Prethodni tekstNA DANAŠNJI DAN ROĐEN ČARLI ČAPLIN
Sledeći tekstNENADOVIĆ TUŽI MEDIJE I JAVNO POZIVA VLASNIKE TELEFONA ZBOG KOJIH OPŠTINA PLAĆA 1,2 MILIONA DA KAŽU KO SU

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite komentar
Molimo vas da unesete ime