UMRO VUK BOJOVIĆ

0

Direktor Beogradskog zoološkog vrta preminuo je u Beogradu u 74. godini, javio je RTS.

vuk bojovic

Po diplomiranju je najpre bio slobodni umetnik, zatim profesor i direktor škole. Poslednjih 28 godina bio je na čelu zoo-vrta, koji je njegovim radom i zalaganjem prerastao u pravu oazu životinjskog carstva, sa preko dve hiljade životinja, gde rado dolaze i deca i odrasli.

Vuk Bojović je bio počasni građanin grada Jagodine i zahvaljujući njemu pomoravska prestonica dobila je Zoološki vrt „Tigar“ 10. jula 2006. godine.

Bojović vodi poreklo iz sela Zminica na Durmitoru gde i provodi najranije detinjstvo. Sa 3 godine, ostaje bez oca Luke, predratnog učitelja, koji gine kao pripadnik četničkih jedinica. Diplomirao je i magistrirao vajarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Uradio je tridesetak bisti, među kojima i biste Veljka Vlahovića, Dragana Kovačevića, Stojana Cerovića, Save Kovačevića.

Bio je po diplomiranju prvo slobodni umetnik, zatim profesor u osnovnoj i srednjoj školi. Predavao je i u Višoj trgovačkoj školi u Beogradu, gde je od 1982. do 1986. godine bio direktor.

Na funkciji direktora Beo zoo-vrta se nalazio od 1. maja 1986. godine.

Široj javnosti je postao poznat kada je krajem osamdesetih dva puta iz zoo-vrta bežao šimpanza Sami. U poteri po ulicama i krovovima Beograda i ubeđivanju šimpanze da se „preda“ najveću ulogu je imao Bojović. Taj događaj je on kasnije iskoristio da skrene pažnju na stanje u zoo-vrtu i da to stanje unapredi.

Njegov sin Luka trenutno je i zatvoru u Španiji gde je uhapšen 9. februara 2012. godine u Valensiji po srpskoj poternici zbog optužbi da je učestvovao i naručio više ubistava i pokušaja ubistava.

Durgi sin, Nikola ubijen je u centru Beograda.

Voleo bih, kad umrem, da moje srce sahrane pored Samija

 Moja omiljena životnja bio je šimpanza Sami. Bio je prek i divalj. Ali, istovremeno, i pravi gospodin majmun. Bežao je iz vrta i ja sam ga vraćao. A šimpanza je opasniji od tigra. Kad sam ga, na Studentskom trgu, spasao od milicionera s puškama, ušao je u kola i seo iza mene. Jednom rukom sam vozio, a drugom ga hranio salatom. Milicionerima sam rekao da pucaju samo ako vide da me davi… Kad je umro sahranio sam ga u Zoološkom vrtu, a tu počiva i moj pas Laki. Voleo bih, kad umrem, da tu sahrane moje srce. Tada bih počivao srećan…“, ispričao je Bojović u intervjuu za list „Politika“ pre četiri godine.

 

Prethodni tekstPOVOM POČETKA GODINE, PERFORMANS NA UČITELJSKOM FAKULTETU
Sledeći tekstSIMO KRUNIĆ SVE IZVESNIJI

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite komentar
Molimo vas da unesete ime