Lokalnim samoupravama po unutrašnjosti u čijim prihvatilištima psi borave u nehumanim uslovima, jer su prihvatilišta loša, daje se zeleno svetlo da se psi eutanaziraju

0

Udruženje za zaštitu životinja „Evropska inicijativa 17“ navodi da „ono oko čega postoji konsenzus udruženja je da eutanazija ne može ni na koji način biti način reševanja problema napuštenih pasa i tu su svi saglasni da smernice 7.7 .6. smernica za kontrolu napuštenih pasa Svetske zdravstvene organizacije ne smeju biti implementirane u strategiju kao takve“. Ovo udruženje jedno je od onih koje su imale svog predstavnika na radionici o radnoj verziji Nacrta nacionalne strategije za upravljanje populacijom pasa na teritoriji Republike Srbije koja je održana u Beogradu.

„Sem gorenavedenog da smo protiv eutanazije, istakli smo i činjenicu da eutanazija nije besplatna stvar, jer je cena eutanazije od 4 do 10.000 dinara, zbog čega smatramo da je bolje uložiti u život i dobrobit, a ne u smrt. Ono što smo istakli jeste i to da Nacionalna strategija treba da bude ista za celu Srbiju, uz njeno transparentno prezentovanje građanima i njihovu edukaciju, uz napomenu da će svako zlostavljanje životinja biti sankcionisano, kao i izbacivanje životinja. Takođe smo predložili da se inicira pooštravanje kaznene politike za delo iz čl 269 KZRS i da se pooštre kazne za izbacivanje ljubimaca. U delu nacrta DEO 2 2.1 ZAKONODAVNI OKVIR, konkretno deo koji predviđa da Zakon o komunalnim delatnostima („Sl. Glasnik RS“, br. 88/11,104/16 i 95/18) propisuje da se poslovima zoohigijene bavi i kontroliše ih lokalna samouprava, treba inicirati zabranu rada svih privatnih firmi iz obavljanja poslova zoohigijene, jer prema Zakonu o veterinarstvu poslove zoohigijene može da obavlja samo lokalna saouprava, što je propisano čl. 46 tog Zakona. Vezano za Pravilnik o načinu obeležavanja i registracije pasa i mačaka („Sl. glasnik RS“, br. 23/12) primedba glasi da Pravilnik treba da obuhvati i starateljske CNR pse i njihove staratelje, koji objektivno već postoje, što je na primer zatečeno stanje u Beogradu, koji primenjuje CNR od 2002. godine od kada su Grad Beograd i „Brižit Bardo fondacija“ potpisali Dokument o dobrm namerama. Dakle potrebno je da registar svih pasa u Srbiji obuhvati sve vlasničke pse, sve ulične starateljske CNR pse (psi koji su prošli program uhvati-steriliši-vrati) i sve odgajivačnice kako bi se sprečilo svako izbacivanje ljubimaca i neželjenog potomstva i kako bi se znalo koji su psi ulični, a prošli su program i takve pse i startelje ne treba dirati“ navodi „Evropska inicijativa 17″.

Vezano za deo nacrta koji se tiče naknade štete zbog ujeda uličnih pasa, treba incirati uvođenje obavezne medijacije pre podnošenja parničnog postupka, jer će taj postupak znatno smanjiti sume koje se isplaćuju.

U delu -2.2.7 VLASNICI PASA I ODGAJIVAČI koji glasi:

„Životinje se mogu eutanazirati samo iz razloga navedenih u Zakonu o dobrobiti životinja ukoliko je neizlečivo bolesna i ako je dostigla starost pa joj otkazuju osnovne životne funkcije. Nisu dozvoljeni izuzeci za eutanaziju zdravih životinja, osim ako veterinar ne proceni da je eutanazija bolja u smislu dobrobiti za životinju nego život koji ne vredi živeti zbog dugotrajne psihološke patnje i nemogućnosti izražavanja prirodnog ponašanja, tj. ako bi lišavanje života životinje sprečilo dalju patnju, u skladu sa mišljenjem nadležnog veterinara“. Primedba: Druga rečenica sporna – ko će da ceni život koje životinje ne vredi zbog dugotrajne psihološke patnje i nemogućnosti izražavanja prirodnog ponašanja? Ovde se daje previše prostora za ekstenzivno tumačenje da li život psa vredi ili ne vredi, pa se zato pas treba eutanazirati. Lokalnim samoupravama po unutrašnjosti u čijim prihvatilištima često psi borave u nehumanim uslovima, jer su prihvatilišta loša, daje se zeleno svetlo da se psi eutanaziraju zbog dugotrajne psihološke patnje i nemogućnosti izražavanja prirodnog ponašanja, a pri tom su psi greškom ljudi dovedeni u nehumane uslove. Takođe napominjemo da je bolje da svaka lokalna samouprava ima svoje prihvatilište, jer se u manjim prihvatilištima više može obezbediti dobrobit životinja“ navodi „Evropska inicijativa 17“.

Udruženje Feniks je istaklo potrebu da se obrazuje telo koje će sprovoditi nadzor nad sprovođenjem Strategije.

„Samo se sistemskim pristupom i kombinacijom CNR-a, prihvatilišta, registracijom i strogom konktrolom odgajivačnica, registracijom svih vlasničkih pasa i kažnjavanjem pravih neodgovornih vlasnika, ne cnr staratelja, pooštravanjem kaznene politike i doslednom primenom KZRS, uvođenjem obavezne medijacije za slučajeve naknade štete zog ujeda nevlasničkih pasa, regulisanjem statusa CNR staraelja i pasa i pravnim rešavanjem pitanja kućica-staništa uličnih pasa, kao i velikom edukacijom građana uz masovno udomnjavanje pasa iz prihvatilišta, problem napuštenih pasa se u dogledno vreme može uspešno rešiti uz najmanje troškove za državu“ navodi predsednica Udruženja Evropska inicijativa 17, Ivona Atanasijević Stošić.

Ona dodaje da su sva udruženja koja su prisustvovala sastanku u Beogradu saglasna da će se boriti da prisustvuju i svakom narednom sastanku vezano za Nacrt Strategije jer nemaju poverenja u Upravu za veterinu.

 

Prethodni tekstParaćin – jedina pomoravska opština bez predstavnika u Skupštini Srbije
Sledeći tekstUdruženja, njih 126 i građani protiv izgradnje azila u Gadžinom Hanu

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite komentar
Molimo vas da unesete ime