Kompozicija „Stojanke“ Slaviše Malenovića Pinkija na 1. mestu top 40 najslušanijih numera

0

Na internet muzičkom portalu Ethnocloud.com, kompozicija „Stojanke“ autora Slaviše Malenović iz Jagodine osvojila je 1. mesto na top 40 listi najslušanijih kompozicija na tom portalu za mesec oktobar 2019. godine na kanalu za Balkan, a nalazi se i na 21. mestu na globalnoj svetskoj worldmusic top 40 listi najslušanijih kompozicija na istom portalu.

„Ovo prvo mesto se dogodilo sasvim neplanirano i nenadano, veliko iznenađenje. Odjednom je došao e-mail sa obaveštenjem da se kompozicija “Stojanke” nalazi na prvom mestu top liste. Nisam mogao da verujem u to što vidim. Prvo sam pomislio da je to samo neka reklama za sajt, u smislu “kod nas možete biti na prvom mestu ako uradite to i to, i ako platite toliko i toliko”, i da je e-mail samo u reklamne svrhe sa primerom top-liste. Međutim, kad sam kasnije proverio, ispalo je da je stvarno tako. Neko vreme već i ne pratim šta se sve dešava sa mojom muzikom. Neke stvari pratim koje mogu da pratim, ali većinu toga više i ne znam, ne stižem zbog drugih obaveza, a ovo je jedna od tih stvari. Kada sam video da je to istina, neverovatno sam se oduševio, to je bio priliv hormona sreće kakav odavno nisam osetio, kao ono, život je odjednom ponovo lep“ kaže Pinki.

Slaviša Malenović Pinki podsetio je na bend „A priori“.

Šta je to A priori bend? Priča o bendu A priori i o muzičkom stvaralaštvu, delovanju na muzičkoj sceni i životu

“A priori” je jedan muzički projekat. Bend A priori je bio instrumentalni muzički sastav koji je izvodio te kompozicije. Svirali smo instrumentalnu muziku. Matični grad benda bio je Jagodina, ali imao je muzičare iz više gradova: Jagodina (klavijature i ostalo), Knjaževac (odličan basista), Aranđelovac (odličan gitarista), Beograd (odličan bubnjar). Ovakav sastav, iz više gradova, to je bilo mnogo teže za organizaciju i održavanje nego da smo, recimo, svi bili iz Beograda. Mi smo za jednu zajedničku probu morali ukupno da prelazimo najmanje 700 kilometara, samo za probu, ne za koncert. Za koncerte su bili dodatni kilometri. To je bio baš mnogo veliki entuzijazam. I još ovo da dodam, ne znam da li imate iskustva, ali drugačije vas gledaju ako ste bend iz Beograda, i drugačije vas gledaju ako niste bend iz Beograda. Pored svega toga, bend je funkcionisao oko 18 godina, što je neverovatan podatak čak i za mene, nije to mali period, to je skoro pola mog/našeg života. Na početku nisam mogao ni da pomislim na tako nešto kada sam okupljao muzičare za prvi koncert. Tada je krenulo sve. Za tih 18 godina svirali smo i  na manjim i na većim festivalima, držali smo samostalne koncerte, išli smo čak i do Francuske i tamo svirali kao grupa, a u Nemačkoj sam samostalno predstavljao svoj kompozitorski rad i izvodio svoje kompozicije na prijemnom ispitu za prestižni fakultet savremene i džez muzike Berkli. Ispit sam položio ali zbog finansija nisam mogao da odem. Cela priča sa bendom je počela davne 1997/98 godine i trajala je negde do 2015. godine, govorim o aktivnom funkcionisanju benda. Bend je imao i nekoliko pauza u radu iz raznoraznih razloga posle kojih se opet okupljao. Imao je i sve što imaju i drugi bendovi koji dugo traju: i razmirice, i pomirenja, i neslaganja, i promene muzičara, i nove postave i svašta nešto. Bilo je i puno manipulacija iza mojih leđa, i takve stvari su samo nanosile štetu ovom bendu, ništa dobro. Ali to vam je tako kada radite sa ljudima, ima svakakvih. Neki, umesto da budu kreativni u konstrukciji, bili su kreativni u destrukciji, i da kažem iskreno, ta vrsta kreativnosti im nije manjkala. Ali neka im je na čast. Neke stvari saznate tek posle nekoliko godina.

Mi, kao autorski bend,  kao i svaki drugi autorski bend, pored uspeha, imali smo i dosta poteškoća u radu. Mi nismo bili cover bend. Nikad nismo svirali tezge. Velika je razlika između autorskih i cover bendova. Autorski bendovi imaju mnogo više poteškoća i izazova u svom radu. Jedini izazov koji imaju cover bendovi je da uvežbaju da sviraju tuđe pesme i da onda ugovaraju tezge za pare. Autorski bendovi rade sve od nule, mnogo više moraju da se trude oko afirmacije, mnogo više problema imaju, i novac nije pokretač takvog rada, takav rad zna čak i dosta da košta, i para i živaca i energije. Autorski bendovi stvaraju nešto novo, cover bendovi samo kopiraju i presviravaju nešto što je već uspelo i što je poznato, zarad lične finansijske koristi, i ja lično tu ne vidim nikakvu umetnost, samo mašinu koja štanca lovu. Tu i tamo neko od cover bendova stvarno razvali, da svoj lični pečat, bude kreativan, obradi pesme na svoj način, i to zna da bude dobro, to poštujem. Ali obično kopiranje ne podržavam, tu ja ne vidim umetnost.

Kako je A priori projekat uticao na privatan život?

Stvar je prosta. Mi smo autorski radili, i borili smo se da nađemo mesto na muzičkoj sceni. Borili smo se jako. Što se mene lično tiče kao frontmena grupe, puno sam radio, puno sam se trudio, i oko benda i oko ostalih stvari.

Za tih 20-tak godina radio sam i na drugim projektima kao studijski muzičar, aranžer, kompozitor, tonac, snimatelj, bavio sam se i pop muzikom, i rep muzikom, i narodnom muzikom, i nekim težim zvukom, i muzikom za pozorište, radio sam čak muziku i za jedan film, i uglavnom se sve završavalo nekim festivalima,nagradama, priznanjima, pohvalama. Uspešan je to period bio. Jedino još nisam radio muziku za video igre, a to mi je jedna od najvećih želja. Voleo sam puno da eksperimentišem, sve mi je bilo izazov. Jedino me nije privlačilo tezgarenje, sviranje narodne muzike po kafanama i ostalim narodnim veseljima. Znam da su tamo pare, ali te pare mene ne privlače, pa ko hoće može slobodno da kaže da sam tikvan jer to ne radim, ali tu za mene nije sve u parama. Probao sam nekoliko puta, ali to nije bilo to. To mi nije pružalo satisfakciju. U suštini, voleo bih da zarađujem taj novac, nisam gadljiv prema novcu, ali sa mojom muzikom, sa mojim autorskim radom, to bi mi pružilo potpunu satisfakciju i mogućnost da, uz stalna ulaganja u opremu, studio, stručno usavršavanje i naravno u ljude sa kojima bih bio okružen i sa kojima bih sarađivao, radim još više i još bolje, mada od toga očigledno nema ništa. Mogu samo da zamislim kakvu bih vrhunsku i svetsku produkciju imao sada da je sve samo išlo jednom uzlaznom linijom.

I posle jednog tako dugog perioda, odjednom, dok sam završavao master studije (čak sam i to uspeo da uglavim negde sa svim ostalim aktivnostima) osetio sam veliku iscrpljenost, došlo je do preopterećenja i prezasićenosti od svega i svačega, ima tu puno stresova hteli mi to ili ne, nije uvek bilo sve lepo, i došlo je do pucanja. Dešava se to i najvećima, pa zašto bi mene zaobišlo. Kako kaže jedna misao koja kruži ovim današnjim socijalnim mrežama: “I am strong, but I am tired”. Upravo mi se to desilo. Bio sam mnogo umoran od svega, sve me je stiglo. Znaju me moji ljudi iz tog perioda. Gadan period. Toliko gadan da mi je čak i na zdravlje udarilo, i to poprilično.

Morao sam da stanem i da napravim pauzu, da se obnovim. Možda pod starije dane rešim da komponujem još malo, ako život dozvoli, i ako se skupi nova stvaralačka energija, to se nikad ne zna, ali to može da bude samo kao hobi. Pitanje je da li je moguće ikada više sastaviti bend, potrebni su ljudi, muzičari, koji slično razmišljaju, a to je mnogo teško, naročito za ovo čime se bavio A priori bend.

Nisville 2009

A opet, sada je 2019. godina i vidim drugačije stvari oko mene. Promenila se klima kod nas. Naime, postao sam svestan da na ovim prostorima za moju muziku više i nema mnogo mesta jer su neke druge muzike i neki drugi trendovi preuzeli glavnu reč, sve neki jutjuberi, autotjuneri, turbofolkeri i influenseri, a mene cela ova priča sa A priori bendom podseća na onu staru priču o razvoju nacionalnih škola u 19. veku, u doba romantizma. To su bile te neke ideje koje sam imao za A priori projekat, i one se ne slažu sa ovim što se danas dešava i što je aktuelno kod nas. Pre nekoliko godina ovo naše je i išlo, imali smo svoje mesto, ali kako se vreme menjalo postali smo mnogo različiti, čak previše različiti, i jednostavno, nismo više, kako se to kaže sada, u trendingu, bar ne kod nas. Kod nas se traži nešto drugo. Danas ljudi više vole da “gledaju pevače” nego da slušaju i istražuju novu muziku. Imate na hiljade i hiljade pevača koji pevaju iste pesme, i to se samo vrti u krug. Mogu da pevaju bilo šta, važno je samo da su lepi i zgodni, i da zabavljaju narod, istim poznatim pesmama. Ako neko i ne zna da peva, stavi se autotjun i rešena stvar, najvažnije je da zna da vrcka. Mi nismo imali ni pevače ni pevačice, ni igrače ni igračice. Nismo svirali muziku koja to traži, i nismo hteli publiku koja to traži. Imali smo samo naše instrumente i dobru volju. Svestan tih promena, počeo sam polako i planski da se povlačim sa muzičke scene u poslednjih 5 godina, dok je vreme, a opet u skladu sa mojim godinama i svim drugim životnim obavezama. Svestan sam da nisam ni Majk Oldfild, ni Žan Mišel Žar, ni Vangelis, ni Sanja Ilić & Balkanika, a daleko od toga da imam uslove kakve oni imaju za život i rad. Ipak, ovakve stvari kao ovo prvo mesto i ovakva dešavanja mi svakako daju veliku motivaciju i nadu. Trenutno sam na pauzi što se tiče nekog stvaranja i muziciranja, ali veoma aktivno slušam šta drugi rade i stvaraju. To me puni novom energijom.

Znači nisam prestao da se bavim muzikom, radim i dalje, ali kao neki drugi umetnici. Na primer slikari. Ne mora slikar da bude na svakoj izložbi na kojoj su izloženi njegovi radovi i da sve ponovo slika tu na licu mesta. Slikar ima svoj original i to je gotov rad. Ili na primer režiseri filmova. Ne mora režiser da bude u svakoj bioskoskoj dvorani i da ponovo snima film uživo pred publikom. Film se emituje i bez njega. To je gotov rad. Tako i ja kao kompozitor, ne moram stalno da držim koncerte, imam gotove radove, imam svoje originale. Na sve ovo što se sada dešava gledam kao na jednu svetsku izložbu mojih muzičkih radova: na radio stanicama, na TV kanalima, na internet muzičkim portalima, gde god da se to dešava. To je moj izlog, moja galerija, moja bioskopska dvorana. Dok se to dešava, mogu slobodno da napravim ludu frizuru, stavim kapu na glavu, šal oko vrata i da glumim šuntavog umetnika dok šetam ulicama. (uz osmeh)

Što se ličnih planova za dalje tiče, ništa posebno ne očekujem od ove pobede. Dobio sam lično zadovoljenje, dobio sam potvrdu da moja muzika ipak vredi, dobio sam dokaz da nisam uludo potrošio pola života. Znam da moja muzika živi tamo negde, moje kompozicije se slušaju, moje kompozicije osvajaju nagrade, osvajaju prva mesta, dobijaju priznanja. To je u stvari nešto najlepše. Nisam više muzički aktivan na sceni, ali moja muzika živi. Sa članovima benda sam u dobrim odnosima i ako zatreba nekad, može da se zasvira. Ali bih voleo da oni budu nagrađeni i plaćeni za to. Zaslužuju. Ne želim da sviraju za džabe.

Mnogo toga se desi za 20 godina, ima još puno priča vezanih za ovaj bend, ali to sada nije tema, pa neka ostane za neke druge prigodne prilike ako ih bude.

Mogu da kažem da mi ovaj projekat i ovaj bend sada iz ovog ugla liči na neku čudnu egzotičnu voćku koja ne uspeva na našim prostorima zbog neodgovarajuće klime i uslova, dok tamo negde daleko uspeva, raste i daje plodove, dokazi postoje, ovo je jedan od njih.

Dodao bih još i da mi je ova pobeda draga i zbog mojih đaka, koji mogu da vide da je njihov nastavnik Muzičke kulture ipak uspešan muzičar, ovo je potvrda toga, i verujem da ovom pobedom i njima dajem dobar primer. Nikad nisam rušio i uništavao, uvek sam gradio i stvarao, ako negde i nisam uspeo, bar sam se trudio. Neke stvari sam mogao da uradim i bolje, ali ko radi taj i greši, pa mogu da uče i na mojim greškama.

Pozdravljam ovom prilikom, ovom pobedom i ovim tekstom i sve ljude koji su ikada bili članovi A priori benda. Ko je izdržao do kraja zna da smo radili marljivo i puno, i da smo radili sve kako treba, možda nam je samo trebalo malo više sreće, ili mnogo više sreće i mnogo bolji uslovi, kao što su uvek na primer imali beogradski bendovi. Mi to nismo imali. Radili smo u mnogo težim uslovima.

I za kraj, svejedno, šta god da neko kaže, Jagodina je opet pobedila negde, čulo se ime našeg grada širom sveta, i to po dobru. Bilo bi lepo da svi jagodinci budu ponosni na to. Ja jesam, ipak sam dete ovog grada, i u ovom trenutku sam jako ponosan na svoj rad.

  1. Link prema top 40 listi za Balkan:

https://ethnocloud.com/world-music/charts/influence=Balkan/

  1. Link prema globalnoj top 40 listi:

https://ethnocloud.com/world-music/charts/

  1. Link prema Youtube kanalu SMApriori:

https://www.youtube.com/user/smapriori

 

Prethodni tekstLista „Saša Paunović – Sigurno napred“ u razgovoru sa građanima
Sledeći tekstPosle izjave da će Zelenović završiti u Drini, Miša Vacić ima poruku za Paunovića

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite komentar
Molimo vas da unesete ime