Pre 15 godina ostao bez obe ruke, pravdu još nije dočekao

0

Saša Ilić (34) iz Ćuprije koji je 2004. godine ostao bez obe ruke nakon pada sa objekta na gradilištu, već 15 godina čeka završetak sudskog spora. Iako se nadao da će današnje ročište pred Višim sudom u Jagodini, doneti dugo čekanu presudu, i ovo ročište je odloženo.

„Ponovo je odloženo. Ne znam šta više da radimo. Petnaest godina čekamo pravdu. Imao sam 19 godina kada sam usled eksplozije i strujnog udara ostao bez ruku. Radio sam na gradilištu, nisam bio prijavljen“ kaže Saša.

Nakon što je prvostepenom presudom Ilić izgubio spor protv investitora, jer je pre pet godina došlo do zastarelosti krivičnog gonjenja, Apelacioni sud u Kragujevcu je uvažio žalbu. Novo ročište zakazano je 12. mart, a tada prema rečima Ilićevog advokata Nenad Sadžakovića, ovaj dugogodišnji sudski proces mogao da dobije epilog.

Ilić je izgubio spor protiv investitora Velimira Stamenkovića koji je u međuvremennu preminuo, optuženog za teško delo protiv opšte sigurnosti, jer je 2014. došlo do zastarelosti krivičnog gonjenja.

Takav epilog i ne čudi s obzirom na činjenicu da od 50 zakazanih pretresa čak 30 nije održano. Advokat Nenad Sadžaković podneo je tužbu za naknadu nematerijalne štete dva meseca pre isteka zastarelosti.

U krivičnom postupku sudovi u Ćupriji i Paraćinu neprestano su odlagali suđenja. Jedno ročište održano je u bolnici, u kojoj je Stamenković ležao. Spor je prvo vođen protiv izvođača radova koji je oslobođen krivice, jer između njega i investitora nije postojao ugovor.

Advokat Nenad Sadžaković tvrdi da je spor protiv Stamenkovića mogao da se završi na dva glavna pretresa.

– Sudski veštak je konstatovao da uslov sigurnosne udaljenosti objekta nije ispunjen. Smatrao je da pošto objekat nije imao pojačanu električnu i mehaničku zaštitu i odgovarajuće znakove upozorenja, predstavlja „stalnu skrivenu opasnost po život i zdravlje ljudi i po sigurnost objekta – rekao je Sadžaković.

Saša Ilić kaže da očekuje da se konačno proces završi i da počne da živi malo bolje.

– Potrebne su mi proteze, a jedino mogu da dođem do njih nakon naplate štete. Srećom pa je porodica uz mene, supruga i deca. Ništa ne mogu da uradim sam. Živimo od socijalne pomoći i tuđe nege koju dobijam – kaže Ilić.

I SUPRUGA BEZ JEDNE RUKE

Supriga Ljiljana je iste godine kada i Saša izgubila ruku na radu. Njoj je mašina samlela šaku i od tada živi i brine o šestočlanoj porodici bez jedne šake. 

„Ja ga hranim, obuvam, oblačim, kupam. Apsolutno sve što radim za sebe, radim i za njega. Naš život tako funkcioniše“ kaže Ljiljana. 

Prethodni tekstParaćinu automobil od SKGO za program „Podrška EU inkluziji Roma“
Sledeći tekstZbog povećanja obima posla i širenja prodajne mreže – „Casa di moda“ traži radnike

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite komentar
Molimo vas da unesete ime