Sarma, naše nacionalno jelo, je jedan od značajnih razloga zašto volimo zimu. Miris sarme koja se tiho krčka je miris toplog doma i dodir maminih ruku koje su utkale vreme i ljubav u uvijanje ukusnih gurmanskih „paketića“.
Sarma je jelo koje retko koja devojka pravi u roditeljskoj kući. Nije to toliko komplikovano koliko traži mnogo vremena a i iskustva jer iskusne domaćice nemaju recept – prave je „od oka“ i zaista je teško tačnu količinu sastojaka staviti na papir. Mamama je izgleda bilo lakše da sednu i da je uviju nego da ćerkama izdiktiraju tačan recept. Ili se one radije „muče“ i uvijaju da zastite cerke. Elem , ja sam bila od onih ćerki koja je svoju prvu sarmu napravila u sopstvenoj kući tako što je prethodno pozvala mamu telefonom da joj izdiktira recept. Nije da mi nije sto puta pričala i nije da nisam sto puta gledala a milion puta jela, trebalo mi je još par njenih sugestija. I zavih ja tako sarmu – bez pirinča. Mama je pričala, ja zapisivala, njoj se podrazumevao pirinač a ja posle radila striktno po receptu. Sarma je bila odlična ali falilo je još fila.. Moja deca obožavaju sarmu, kad jedu nečiju drugu,obično kažu – Lepa je , ali nije kao tvoja! A a ja pomislim, da, lepa je ali nije kao mamina.
Sarme koje je uvijala moja mama bile su ogromne, jedna sarma – pun tanjir. Volela je da kaže – Pa šta ima da sipate dva put! Jedna sarma i gotovo! Ili – Neću da mi se gost stidi da sipa ponovo, naješće se od jedne sarme! Istina je bila da je ona bila domaćica i radnica koja je menjala tri prevoza do posla, radila puno, kod kuće prala šareni veš na ruke „da sačuva mašinu“, štrikala i heklala , pravila nam kiflice i naravno da bi sve to postigla brže je bilo uviti 20 nego 40 sarmi.
Sarma je jedino jelo koje možemo jesti i više od dva dana da nam ne dosadi, simbol je svih naših praznika i proslava (domaćice je uviju i danima su „mirne“) a sarma je takođe ukusnija što se više podgreva..
Ove zime će kao i svake prethodne stotine sarmi putovati u kutijama i posudama studentima u velikom gradu koje šalju mame i mamine mame. Otuda i inspiracija za ovaj omaž.
Recept za sarmu
Oko 1 kg mlevenog mesa (junećeg i svinjskog mešanog)
Šoljica pirinača (može i dve)
2 veće glavice crnog luka
1 glavica belog luka
Mast
200-300 gr slanine ili suvog mesa ili suvih koski ili suvih rebara (da „zamiriše“)
1-2 kašičice aleve paprike
So i biber
lorber
Fil:
Propržiti sitno iseckan crni i beli luk i dodati mleveno meso, posoliti i pobiberiti i mešati da dobije braon boju pa sipati opran pirinač, promešati i poklopiti da se na tihoj vatri sve zajedno izdinsta (pirinač do pola da nabubri). Po želji se u fil može dodati suvo meso ili slanina sitno seckana.
Listove kupusa dobro oprati, očistiti od debljih delova, podeliti na pola ako su preveliki. Staviti kašiku fila na sredinu i uviti kao paketić. Od ove mere izađe oko 30 sarmi srednje veličine. Dno šerpe u kojoj će se kuvati , obložiti listovima kupusa i naređati sarme čvrsto zbijene u krug. Između uglaviti pripremljeno suvo meso ili slaninu . Obično budu dva reda sarme i odozgo se opet prekrije listovima kupusa. Naliti vodom da ogrezne i sipati alevu papriku. Poklopiti i kuvati na jakoj vatri dok ne provri a zatim smanjiti vatru na jedinicu i krčkati 3-4 sata.
Služiti uz domaći hleb ili proju! Uživajte!
piše Goca Janjić