Mia Žikić (3) iz Paraćina živi u bolnici, potreban novac za operaciju

0

U aprilu napuniće tri godine, ali ne hoda, ne stoji, ne može samostalno čak ni da sedi. Ne može ni da govori – ali guguče, sve razume i bila bi jedno živahno dete da nema kifoskoliozu kičme. Mia Žikić, iz Paraćina, praktično živi u bolnici, u Institutu za rehabilitaciju u Sokobanjskoj u Beogradu, a san njenih roditelja je da prohoda, da ne ostane u invalidskim kolicima.

DA bi devojčica otišla na operaciju i prvi put u životu stala na noge, može se upisati broj 608 i poslati SMS poruka na 3030, a računi su: dinarski: 160-533494-94 i devizni: 00-540-0002852.8. I Paraćinci su se, inače, organizovali da pomognu i na mnogim mestima u gradu postavljene su kutije za prikupljanje novčanih priloga

Devojčica je i sada sa majkom u Beogradu. Vežbe koje radi sa doktorkom i terapeutima pomažu joj da ne bude „kao biljka“. Napredovala je u smislu da pomera ruke i noge. Dobila je midere koji joj kičmeni stub drže pravo, ali o samostalnom hodanju nema ni govora, čak ni o sedenju, kaže Miin otac Stanoje, koji je neprestano „na točkovima“, na relaciji Paraćin – Beograd.

– Kao da sam se kamenjem na Boga gađao! Najpre poplava pre pet godina, kuća nam je bila pod vodom, a sad i bolest mlađe ćerke! Mia je rođena u bolnici u Paraćinu carskim rezom. Dobila je pozitivnu ocenu, da bi samo četiri dana kasnije, kad je doktor iz Kragujevca došao u porodilište zbog drugog deteta, pregledao Miju i konstatovao – sepsu. Život su joj spasli u Kragujevcu gde je ležala u inkubatoru skoro tri meseca, a deformitet kičme je verovatno i posledica tog ležanja. U Kragujevcu su rekli da je sepsu dobila jer plodova voda iz nosa detetu nije bila lepo očišćena – priča otac rezignirano, dodajući da, ipak, nikog da optužuje već samo želi da njegova Mia stane na noge.

Spas za dete roditelji su potražili u jednoj klinici u Beogradu, kod poznatog neurohirurga, dr Milenka Savića, koji radi operacije na kičmenom stubu. Otac kaže da su razgovarali sa doktorom i moguća je ugradnja titanijumskih šipki duž kičme, koje se šteluju kako dete raste. I tako sve do osme godine, kada se radi nova operacija. Privremene šipke se vade i ugrađuju trajne.

– Uslov za ovu operaciju, rekao nam je dr Savić, jeste da dete ima tri godine, a Mii je rođendan u aprilu. Ovakvu operaciju u državnim bolnicama ne rade u tom uzrastu već tek kad dete napuni 10 godina. Socijalno je odbilo da snosi troškove intervencije. Odgovorili su da se titanijumske šipke ne proizvode u Srbiji i da oni uvoz ne mogu da pokriju. Te šipke, čuli smo, koštaju više od 18.000 evra, plus sama operacija. Ali, mi nikako ne možemo da čekamo da Mia napuni 10 godina. Da hoda i govori, da se kako-tako normalno razvija, da može sa sedam godina da pođe u školu, možda bi i mogli. Ovako, jedina nada za nju da stane na noge je ova operacija – kaže Stanoje.

Za to je potrebno nešto manje od 4.000.000 dinara, a toliku sumu roditelji ne mogu da obezbede ni da prodaju kuću. Čak i česte odlaske za Beograd otac teško finansijski pokriva jer je morao da napusti privatni posao zbog Mie. Mušterije neće da čekaju, a devojčicina majka Milena (29) na bolovanju je praktično od porođaja. Starija ćerka, Nađa, ide u prvi razred i često pita za sestricu jer Mia, sa majkom, dolazi kući samo jednom u tri meseca.

ŠANSA

– DEFORMISANA kičma pritiska sve devojčicine unutrašnje organe – pluća, srce, želudac, pa Mia ima probleme čak kad malo više jede! Njen psihofizički razvoj zbog ogromnog deformiteta praktično je onemogućen, pa joj svako odlaganje operacije smanjuje šanse za normalan život – sa tugom kaže otac.

 

 

Prethodni tekstHUMANITARNA AKCIJA STUDENATA FPNJ ZA TODORA GLIŠIĆA
Sledeći tekstU petak promocija prvog časopisa „Komedija“

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite komentar
Molimo vas da unesete ime