U galeriji Muzeju Horeum Margi – Ravno u Ćupriji, večeras u 20 sati biće svečano otvorena izložba slika Milene Pavlović Barilli „Fragmenti Mileninin snova“. Barili je bila slikarka i pesnikinja, svojevrsni virtuoz oba ova zanata, ostvarila je snažan umetnički izraz koji je obeležio evropsku avangardu četvrte decenije XX veka, neizmernim bogatstvom likovne misli oplemenjene poezijom boja. Milena je umetnica istančanog senzibiliteta koja je pitanja i odgovore iskazala na svojim enigmatskim kompozicijama kroz metaforu, simbole i poetsku viziju. Rođena je u Požarevcu, 5.novembra 1909.godine. Završila je Kraljevsku umetničku školu u Beogradu gde su joj učitelji bili Beta Vukanović i Ljubomir Ivanović, a u Minhenu na Umetničkoj akademiji profesori Hugo fon Haberman i Franc fon Štuk. Upoznala je najeminentnije intelektualce svoga doba kao što su: Žan Kasu, Žan Kokto, Andre Breton, Đorđo de Kiriko, Pol Valeri, Andre Lot, Alberto Savini.. Slikarstvo Milene Pavlović Barili je prolazilo kroz nekoliko faza:
Beogradski i minhenski period (1922-1928) Vezan je za akademske nazore , za ljude i prirodu koji su je okruživali. U seriji portreta
prepoznajemo likove iz njene okoline(majku Danicu, ujka Božu, nana Bosu); filmske zvezde poput Rudolfa Valentina ,pop ikone Holivuda i često njen sopstveni lik.“Autoportret,1929.“;“Autoportret sa belom tokom“…Parisko-rimski period (1931-1936) Takozvani linearno – magični period odlikuje se naglašenim crtežom i svetlim koloritom. Slika enigmatske i alegorijske kompozicije sa antičkim motivima.Arheološke ostatke rimskih iskopina mogla je da vidi u Viminacijumu kod rodnog Požarevca. Tada nastaju kompozicije :“Žena sa probušenim listom“,“Žena sa španskim češljem“,“Ženski krilati torzo“,“Mrtva priroda sa lubenicom“…
„Renesansni“ metafizički period (1936-1942) obeležen je duhovnom klimom oko njenog oca,italijanskog kompozitora Bruna Barillija, promenom umetničkog izraza, okretanjem ka velikim vrednostima prošlosti u slikarstvu, ka„metafizičkom“, odnosno „renesansnom“ obrascu. Njeno slikarstvo dobija obeležje magičnog i nadrealističkog,najviše zbog insistiranja na elementima sna i vizije.Tu su ona snoviđenja i fantazije projektovane na renesansnim trgovima,pročeljima renesansnih palata i predela. Tada su nastale slike „Slikarka sa strelcem“,“Devojka sa lampom“,“Venera sa lampom“… Američki period (1939-1945) Da bi videla veliku Svetsku izložbu u Njujorku u okviru koje je priređena i retrospektiva nadrealističke umetnosti.(Maks Ernst, Salvador Dali, Rene Magrit, Ande Mason) odlazi u Ameriku.Izbijanje Drigog svetskog rata onemogućio joj je da se vrati u Evropu. Među prvim slikama koje je uradila u Americi je „Autoportret „iz 1939. godine koju detaljno opisuje u jednom od pisama majci…“Ja sam uradila za ove dve nedelje jean novi autoportret, koji izgleda da je osobit, po tehnici i po svemu. Nešto između Goje i Firentinaca, ali čini mi se da je u svakom pogledu majstorska stvar. Veličina je kao onaj prošli, u onoj večernjoj haljini od crnog tila sa belom čipkom,a na glavi mi onaj tanak šlajer sa srmom okolo.Pozadi jedan pejzaž dosta taman sa malim figurama i jednim čovekom na konju. Zid je crno –zelen. Bela crna čipka i til su kao izveženi, a jedan sasvim tanak konac ide od guše na prst desne ruke…“
Pored bavljenja slikarstvom Milena je radila ilustracije i za najpoznatije modne časopise kao što su Vog, Glamur, Taun & Kantri, Šarm. Za operu „Sebastijan“Đan Karla Menotija izradila je dekor i kostime. Umrla je iznenada, 6.marta 1945.godine u Njujorku.
„Milena je bila lepa, a njene slike su ličile na nju, ili još bolje, ona je lučila na svoje slike“(Žan Kasu).
kustos Fondacije Milena Pavlović Barilli,
Violeta Tomić,istoričar umetnosti