ZAPISI IZ PRIZEMLJA: KO JE JAGODA U SUPERMARKETU ?

0

„ Jagoda u supermarketu “ naslov je domaćeg filma iz 2003 . g. To je samo jedan od filmova koji za glavne junakinje priče imaju kasirke.I Njegovo Veličanstvo Holivud imao je nekoliko filmova sa kasirkama kao nosiocima dramske radnje. Ne sećam se naslova, što za ovaj tekst i nije od presudne važnosti, ali pamtim onaj sa Dženifer Aniston . . . nema veze. Osamdesetih je Srđan Marjanović ( ako ga se iko seća ) ima pesmicu posvećenu kasirki. Naslova se ne sećam, ali uobičajena priča – on tamo kupuje svakog dana, stalno se gledaju, ali na kraju ništa ne biva. Tužna pesma. Ali, sve prave su ljubavi tužne.

Dakle, zapitate li se ikad, dok nervozno cupkate u redu pred kasom, ko su žene / devojke koje vas čekaju na kraju reda ? Dobro, sad imamo i dečkiće koji obavljaju taj posao, oni se, valjda, zovu kasiri, ali neću o rodnoj ravnopravnosti. Moja razmišljanja idu u drugom pravcu. Da li je i jedna devojčica koju poznajete, u osnovnoj školi rekla – „ Ja ću, kad porastem, da budem kasirka “! ? Da li vaša deca ili deca vaših prijatelja maštaju o tome da postanu kasirke ? Ili, kasiri ? Kako se uopšte postaje kasirka ? Ima li škola za kasirke ?

Znate kako se meni čini ? Radno mesto kasirkre je poslednja stanica neostvarenih snova.

Kao sasvim male, devijčice maštaju o tome da budu pevačice, glumice, balerine, manekenke ili (sve ređe ) učiteljice. Kad malo poodrastu, izbori postaju ambiciozniji – lekarke, profesorke, farmaceutkinje, umetnce, advokatice . . . Uz sve to, računa se i sa dobrim izborom prilikom udaje. A, onda nešto krene naopako. Školovanje je preteško ili preskupo, a najčešće oba. Mačo princ se pretvori u bezosećajnu bitangu koja odbija da odraste, a računi, sitna deca i sve ostalo, zapadne nesuđenoj pevačici ili doživotnoj studentkinji druge godine prava.

Ne, za kasirku ne postoji škola, to je ćošak škole života za one koji nisu pazili na času. To „ grobno mesto “   snova, nadanja i želja devojčica koje su odrastale bez jasne predstave šta znači biti odrastao. Zato sve kasirke deluju tako tužno,umorno i odsutno. I one koje nisu udate, kao da od života ne očekuju ništa više nego da im i ova smena na kasi prođe, da dođe kraj radnog vremena i to je dovoljno sreće za taj dan.

Ne, nisam poznavao, niti poznajem neku ondašnju ili sadašnju devojčicu koja je maštala o zanimanju kasirke. A, ipak, posle ispraznih maštanja, izneverenih očekivanja i bezrazložnog nadanja, svaka kasa na ovom svetu dočeka svoju kasirku. Život im dodeli malu epizodnu ulogu u našim životima.Ulogu iz trećeg plana, onu jedva vidljivu i sa malo teksta – „Dobar dan, hvala, izvolite i dovođenja “ .

Eto, kad sledeći put, možda, već, danas, budete se dosađivali u redu pred kasom nekog supermarketa, pomislite da vas za kasom možda čeka neka neostvarena Ceca, Marijana Mateus, Danica Maksimović ili Zorana Mihajlović. Ko zna ? Možda vam to razmišljanje prekrati vreme čekanja, pa zaboravite na našu poslovičnu neljubaznost i tradicijonalno nevaspitanje. Razmišljanje je čudo, treba probati povremeno.

Aleksandar Tirnanić

Prethodni tekstDARKO KUZMANOVIĆ OSTAO BEZ ŠAKE
Sledeći tekstVEČERAS „DOGVIL“!

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite komentar
Molimo vas da unesete ime