ZAPISI IZ PRIZEMLJA: ZONA KOMFORA

1

Priča mi prijatelj kako je već neko u vreme u svetu trend da se ljudi pozivaju da izađu iz nečeg što se, opravdano ili ne, zove zona komfora. Šta bi zapravo bila ta zona komfora? Mislim, to ne zvuči tako loše, pa radi čega napuštati nešto u čemu ti je već dobro, to jest komforno, i kretati u nešto drugo – novo, neizvesno i nepoznato ? Nema logike. Mislim da je problem u terminologiji. Ono što se ovde naziva komforom, zapravo je samo eufemizam za zaglavljenost. Imam utisak da se većina ljudi baš tako oseća – zaglavljeno. To je ona situacija kad ne znaš kuda bi napred, a nazad se više ne može. Situacija u kojoj si izaziva ti nelagodu i teskobu, ali još uvek deluje bezbedno tu gde jesi. Ostati zaglavljen znači ne talasati, ne donositi teške odluke sa neizvesnim ishodom, ne živeti zadovoljno, ali preživljavati sa što manje posledica. Jel to ok? Ne znam. Lako je mahati parolama, citatima, motivacionim sloganima, ali to su samo reči. Van društvenih mreža i lajfkouč literature vreba život, sa svim svojim nepoznanicama, mahinacijama i surovošću. Strah od nepoznatog je jedano od bazičnih osećanja, čak I kad je potpuno iracionalan. Treba li kapitulirati pred tim strahom i pustiti život da ide mimo nas? Deluje kao situacija sa Borodinovim magarcem – između dve jednake gomile sena magarac umire od gladi, jer nije u stanju da se odluči ni za jednu. A, mogao je da pojede obe. Tužno, ali tako stoje stvari. I Borodinov magarac je bio zaglavljen na sličan način kao i mi. Možda bi ovaj eksperiment mogao da bude pouka za sve nas. Odluči se za jedno, pomeri se sa mrtve tačke, a onda kad dostigneš prvi cilj, možeš da pređeš I na nešto drugo. Samo inertnost ne donosi ništa. Taj magarac je stvarno umirao od gladi.

Nemojte da me držite za reč, mislim da se radi o Ničeu, ali nije to ni tako važno za ovaj tekst, rekao je kako svaki put koji počinje strahom, završava slobodom. U kontekstu ovog o čemu pišem, slobada je upravo ono što je suprotno od zaglavljenosti. Mogućnost izbora, mogućnost delovanja, pravo na grešku, pravo na ljubav, pravo na život. Na život bez straha. Nije lako, ali je jednostavno. A jednostavnost je ozbiljno složena stvar. Prosto ideal do koga se teško stiže. Teško i često bolno. Ali, ako vam nešto bitno u životu ide suviše lako, onda je to siguran znak da to radite pogrešno. Eh, taj život…i mi u njemu.

Za one koji ostaju na svom mestu, zaglavljeni i neodlučni, nemam nikakav savet. Samo puno iskrenog razumevanja. A onima koje je ovaj tekst naveo na razmišljanje o sopstvenoj zaglavljenosti i probudio im želju za promenom, imam samo jedan savet – dooobro sagledajte sebe! Svoje želje, svoje mogućnosti i stvarne potrebe. Možda ono što želite, zapravo već imate. Nemojte da postanete žrtva medijskog obrasca sreće. Ti obrasci postoje da bi vam nešto prodali, a ne da biste po njima živeli. Ni društveno prihvatljivi obrasci ne znače sami po sebi neku vrednost, već samo to da kao društvo nismo u stanju da nađemo bolja rešenja. Budite svoji i budite odgovorni. Sve ostalo ne zavisi puno od vas.

Prethodni tekstNA PUTU DO RESAVICE ISKOČILI VAGONI IZ ŠINA
Sledeći tekstEVO KAKVO NAS VREME OČEKUJE

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Molimo vas unesite komentar
Molimo vas da unesete ime